Blagdan Svih Svetih - 1.11.2014.

Dan kada se, uz svijeće podno križeva i kapelica prisjećamo onih koji više nisu s nama, s nadom da su svi oni u svjetlu vjere pronašli svoj mir. Svi sveti su u kršćanskom kalendaru posvećeni svima svetima, ali ne samo onima koje znamo, koje je Crkva proglasila svetima i uzdigla na čast oltara, nego i onom anonimnom mnoštvu pokojnika koji su se spasili i čija su imena kako se vjeruje upisana u Božjoj knjizi života. Najvažnija poruka današnjeg blagdana jest osobna obnova. Možemo se zapitati kako je biti svetim i zadovoljnim ako je čovjek siromašan, jer, kako je jednom rekao naš kardinal Josip Bozanić, uzroci naše gorčine su u nezasitosti, grubosti, pronevjeri i mržnji. 

»Ovi odjeveni u bijele haljine, tko su i odakle dođoše?« Odgovorih mu: »Gospodine moj, ti to znaš.« A on će mi: »Oni dođoše iz nevolje velike i oprali su haljine svoje i ubijelili ih u krvi Jaganjčevoj.«

Razumjeti život i živjeti ga kao dar znači znati vrednovati njegovu važnost, ali i priznati veličinu Darivatelja. Mudrost je to koja, u dosezima ljudskosti, otkriva i čovjeku čini dostupnim značaj Boga. Razlog, motiv i uzrok našeg postojanja je u Božjoj ljubavi, samo smo radi nje ovdje, samo radi ljubavi dišemo, postojimo, jesmo. Bitnost svog postojanja Bog utiskuje u bitnost postojanja čovjeka. Ljubav je okosnica života Boga i čovjeka. A cilj životnog puta jest vratiti se tamo od kuda smo smišljeni, od kuda smo – iz srca Očeva- krenuli, sjediniti se s Njim i postići puninu smisla svog života- dosegnuti sreću kojoj svatko teži. Tako razumjeti sreću znači vjerovati Bogu, znači prepoznati svoje i Njegovo mjesto u životu. Prijelom se događa u smrti. Ona vjerom gubi poruku besmislenosti života i postaje s čežnjom očekivani korak ka potpunom postignuću. Živjeti u vjeri, zapravo znači ne živjeti u sebi nego u Bogu kojem se vjeruje i u kojega se vjeruje. I Božje se nastanjuje u čovjeku i biva već sada, već sada diše i miriše nebesko i vječno. A čovjek, sapet svojom ljudskošću, ograničen svojom slabošću, Božjom ljubavlju - ljubeći - prekorači vlastite dosege pa se izdiže i postaje velik i bogolik. To samo Ljubav radi i samo se ljubavlju postiže. Tako se biva svet – svet kao Otac na nebu, svet kao Onaj koji ljubavlju živi i koji daje život. Samo je ljubav mjera svetosti i postignuća konačnog smisla i cilja. Samo su ljubavlju – onom koja je zaboravila svoj lik, onom velikodušnom, onom darežljivom, onom koja je bila bez mjere, koja je zaboravila brojiti, koja je odustala od računa primanja, koja je opraštala i podnosila, onom ljubavi koja je značila ispunjenje zapovijedi, onom ljubavi koja je živjela i umrla kao Krist, onom koja je u poniznosti i skrovitosti postojala u srcima mnogih, one vječne djece kojima je bilo dano pristići u stanove Oca. Koliko je svetih znanih i onih nikad od ljudi prepoznatih, koji su pazili da im ljevica nikada ne sazna što radi desnica, koji su tiho zatvarali vrata svojih soba i u tajnosti se Bogu obraćali molitvom, koji su ostali zapisani samo u srcu Gospodina. Oni, mali koji su životni put posuli djelima ljubavi koja uvijek znače odricanje od sebe i u sebi, koja znače žrtvu, koji su drugima bili sve, a njima samima sve je bilo u Bogu. Oni ljudi, oni brojni, oni veliki, oni vječni, oni sretni - oni su okončali svoje bitke, istrčali svoje pute, oni su izmolili svoje molitve, isplakali svoje suze, odbolovali svoje rane i ostali vjerni. 

Oni nam kažu – može se, i više od toga – oni nas zagovaraju kod Oca da bismo poželjeli i postigli, pristigli ljepoti, istini, dobru i savršenstvu koje ljudsko oko nije vidjelo i za koje uho nije čulo.  

Zrinka Milanović

 

 

Blagdan Svih Svetih - 1.11.2014