Marino Restrepo - Župna crkva Sv. Katarine, Selce

"Presveto srce Isusovo i bezgrješno srce Marijino"

Na veliki blagdan Sv. Petra i Pavla, 29. lipnja 2011., zajednica Krista Kralja je velikom milošću Božjom na najljepši način u potpunoj kulminaciji svojeg razvijanja i osnaženja u razmatranju Riječi Božje i molitvi u potpunosti okrunila svoja slavlja i susrete u župnoj crkvi Sv. Katarine u Selcu započinjući večer euharistijom. Misno slavlje za zagovor apostolskih prvaka predvodio je duhovnik zajednice vlč. Tomislav Ćurić koje je neobično obogatilo i predano slavljenje pjesmom zahvaljujući glazbenim dušama zajednice Krista Kralja, pa smo s lakoćom prešli u mirnu večer prepunu direktnih Božjih poruka koje su se za nas objavile preko našeg dragog brata Marina Restrepa čija su predavanja mnogi prisutni već pratili u njegovim prethodnim dolascima u Hrvatsku. Marino Restrepo je rođen u Kolumbiji, trenutno živi u Kaliforniji, a svoja svjedočanstva nesebično dijeli s mnogim od Boga izabranim dušama diljem cijeloga svijeta. Autor je dviju knjiga, "Iz tame u svjetlost" i "Katolici i utjecaj novoga doba" te po posljednjem najnovijem predstavljanju autor i knjige: "Katolici, probudite se!". Njegova djela su nastala po njegovu obraćenju nakon dugog perioda života provedenog bez čvrstih vrijednosti, negiranja Gospodina, ruganja Crkvi, studiranja i prakticiranja mnogih filozofija, ideologija i okultnih i praznovjernih praksi. Godine 1997. mu se dogodilo vrlo posebno iskustvo u kojem ga tijekom mukotrpne i duge šestomjesečne otmice i prijetnje smrću sam Bog poziva u svoje Kraljevstvo i milosrdno vraća u život dajući mu novu priliku za življenjem po spoznajama i otkrivanju mnogih tajni ovozemnog tjelesnog života kao i duhovnog života koje obgrljuje duše u svjetlosti po prelasku iz smrti u jedini stvarni život za koji se svi trebamo pripremiti.

Svoje predavanje započinje sa Poslanicom Rimljanima, 8, 5-11 koja glasi: "Jer koji su po tijelu, tjelesno misle, a koji su po Duhu, duhovno misle. Naime, mudrost tijela je smrt, a mudrost Duha, život i mir. Jer je umovanje tjelesno neprijateljstvo prema Bogu zato što se ne pokorava Božjemu Zakonu, a i ne može. A oni koji su u tijelu, ne mogu ugoditi Bogu. Vi međutim niste u tijelu, nego u Duhu, ako doista Duh Božji prebiva u vama. A ako tko nema Duha Kristova, on nije njegov. A ako je Krist u vama, tijelo je mrtvo zbog grijeha, a duh živi zbog pravde. Ako li pak u vama prebiva Duh onoga koji je uskrisio Krista od mrtvih, oživjet će i vaša smrtna tjelesa svojim Duhom koji prebiva u vama.". Restrepo u potpunoj skromnosti započinje svoje predavanje riječima da dolazi u ime Isusa Krista, a ne u svoje ime. On bez Njega ne znači ništa i njegovo poslanje je prenijeti svoje svjedočanstvo koje od njega traži da sebe preda kao instrument za Njegovu objavu i proslavu pred svima do kojih dopiru Kristove riječi. Poziva nas da osvjestimo svoja sebična i ohola usmjerenja na tjelesno, na zemaljsko koje grabi za uspjehom, ulaganjem i uživanjem u materijalnim bogatstvima, ugađanjem tijelu hranom, pićem, seksualnim zadovoljenjima i njegovanjem privremene strukture koja se zove tijelo i nema sama po sebi vrijednost osim ako u sebe ne primi Gospodina. Jer Bog je Jahve, "Ja jesam", i tek po nastanjivanju u čovjeka koji je po svom početku "Nisam" daje tom istom u njihovu sjedinjenju onaj potreban "Jesam", odnosno omogućava mu postojanje jer On ga je stvorio. Život nema nikakve vrijednosti ukoliko u nama nema Boga. Ljudi zaboravljaju da je smrt neminovna, nastupa kada Stvoritelj to želi, ali ne označava kraj već početak. Majka koja nosi dijete u utrobi brine o svojoj trudnoći kako bi na svijet donjela zdravo dijete. Ona skrbi o dovoljnoj količini zdravog i pravilnog unosa hrane, odmaranja, neizlaganja stresu i drugim situacijama te svoje dijete želi roditi upravo po kraju trudnoće, sa devetim mjesecom, a ne prije jer svaka ranija situacija dolaska djeteta na svijet bi ugrozila dijetetov život ili zdravlje te bi dijete bilo prematurus. Proces njegovanja trudnoće i rađanja djeteta je simbolička preslika onoga stvarnog i važnog što mi nosimo u sebi, a zaboravljamo njegovati, duše. Duša je jednaka toj nerođenoj bebi koju mi trebamo njegovati, hraniti je duhovnom hranom, dok je nastanjena u našem tijelu. Rađanje djeteta je i preslika našeg pravog rađanja, ono se ne događa od onog trenutka kada nas je majka donijela na svijet već po izlasku duše iz tijela po smrti. Tek tada zapravo počinjemo živjeti. Stoga život je gore, a ne ovdje dolje gdje smo sada. Prema Istočnom grijehu, čovjek je protjeran iz Raja, mi smo djeca koja su protjerana iz svoje kuće. Stoga sada ne prebivamo u svom domu. No Isus je otkupio na križu naše grijehe i time smo ponovno dobili priliku vratiti se u svoj dom. Naša mislija i zadatak i jedino životno usmjerenje bi trebalo biti pripremanje za naš povratak, naše rađanje u duhovnom svijetu. I Nikodem se pitao kako se čovjek može roditi kad je star? Da li može po drugi put ući u utrobu svoje majke i roditi se, a Isus mu je pojasnio da što je rođeno od tijela je tijelo, a što je od rođeno od Duha je duhovno. Bog je dozvolio da svatko tko u njega vjeruje ne završava u smrti, nego da ima život vječni. Kao i dijete za koje se samo pretpostavlja da će se roditi nakon 9 mjeseci trudnoće, a može se roditi i ranije, i naš trenutak smrti je neizvjesan. Nitko od nas ne zna kada će biti pozvan. Restrepo nas pita da li smo spremni na prelazak, da li smo svjesni da upravo sada baš mi možemo biti tijelo koje leži u lijesu, a naša duša stoji kraj tog lijesa, promatra ljude koji je ne čuju i ne vide. Ta duša se ne može vinuti u nebo, u svjetlost, ukoliko je još navezana na ovaj svijet, vezana poslom, nerješenim odnosima, oprostima. Da bi se duša uzdigla u visinu i došla k svom Ocu i Majci, mora biti dovoljno lagana. Grijesi koji su navezani na tijelo su oni koji duši ne dozvoljavaju da postane lakša, da dobije krila. Naš zadatak je pripremiti našu dušu za rađanje u svjetlosti jer ne znamo kada dolazi trenutak našeg poziva i stoga stalno moramo misliti da budemo pripremljeni za isti.

Svjedočanstvo našeg brata Marina govori da nitko ne želi doći sa smrtnim grijehom pred Gospodina. Uistinu postoji sve ono što su nas učili, Raj, Pakao i Čistilište. Osobe sa smrtnim grijesima odlaze u Pakao za kojeg Restrepo jamči životom da je itekako postojan i mjesto koje si nitko ne priželjkuje. No, ako si u smrtnom grijehu, vjerovatno je da ćeš ići u Pakao, a iz njega nema povratka. Moguće je i postoje duše koje direktno odlaze u Raj. To su ljudi koji su za ovozemaljskog života vodili svetački život, u ljubavi i po Kristu. Oni su svojim dušama pripremali krila, hranili dušu za zemaljskog života duhovnom hranom. Milijuni duša u svakom trenutku ulaze u Raj i Pakao. Duše koje dolaze pred Gospodina sa težinom grijeha, po Milosrdnom srcu Isusovu imaju priliku očistiti se kroz Čistilište od svojih grijeha, no vrlo teško i s velikom boli proživljavaju svaki svoj grijeh gledajući ga Božjim očima i dugo, dugo čekaju na olakšanje svojih duša kako bi zadobili priliku biti u Kraljvstvu Nebeskom koje daje obilje i najveće bogatstvo koje se može zamisliti.
Jedini način da svoje duše pripremimo za povratak u kuću našeg Oca je da slušamo Njegovu Riječ zbog koje se i sam spustio na zemlju da je prenese čovjeku. Kao što je Mojsije bio poslan da izvede narod iz Egipta u Obećanu zemlju, tako je i Isus poslan na ovaj svijet kao Mojsije koji navješta naš veliki izlazak iz Egipta koji znači ovozemaljski život u Obećanu zemlju koja je Njegovo kraljevstvo od duhovnog svijeta. Njegova poruka je po dolasku među nas bila samo jedna, ljubite! Ljubite sve duše! Ako postoji i samo jedna osoba kojoj nismo dali oprost u svom srcu, nećemo gledati lice Božje. Sve ljude na ovom svijetu moramo jednako ljubiti. Kao što smo sebe smatramo dijetetom Božjim, proizvodom Njegove ljubavi, i drugi su ta ista Božja djeca. Mi smo obljubljeni Gospodinom i druge trebamo ljubiti. Postoje ljudi, za nas stranci, neznanci koje svakodnevno srećemo po ulicama, parkovima i na drugim mjestima. Mnogi od njih nemaju mnogo u materijalnom pogledu, no njihova lica zrače radošću i mirom. Razlog tome je da ljube i znaju ljubiti. Ima i onih od kojih nam je draže pobjeći, njihova lica ne pokazuju dobro, nemaju radost, spokoj kojeg bi dijelili sa okolinom. To je zato što njihovo srce ne poznaje Gospodina, ne poznaje ljubav. Ako postoji neka osoba koju jako ljubiš, netko tebi blizak, onda će i anđeo čuvar te osobe tebi uzvračati ljubav i tebe voljeti. Restrepo nas poziva na ljubljenje svake duše koju susrećemo, a tada ćemo uživati i veliku ljubav koju će nam davati svi anđeli čuvari svih tih istih duša. Stoga, poruka je da živimo po Božjoj Riječi, čitamo Evanđelje i Katekizam Katoličke crkve, odlazimo na ispovijedi koje su od neobičnog značaja i olakšavaju našu dušu u duhovnom svijetu pred Gospodinom jer je Njegovo srce milosrdno.

Restrepo nas je prisjetio i još jedne priče o ulasku Isusa u Jeruzalem na dan Cvjetnice kada su ljudi sa hvalama pozdravljali Sina Davidova na magarcu. Vjerovatno je magarac bio radostan misleći kako je veliko slavlje priređeno samo njemu u čast ne znajući da je sve to namjenjeno onome kojeg on nosi na svojim leđima. Tako i mi u našim životima moramo sa velikom poniznošću biti svjesni da smo i mi taj magarac koji je poslan da proslavi samo ime Njegovo, no ipak da to možemo napraviti ne možemo ni biti samo običan magarac, možemo biti i dobar magarac. Naša nebeska Majka po svom Bezgrješnom srcu svaku dušu prima i miluje svojom ljubavlju. Naša Gospa je puna milosti. Njena ljubav prema nama je savršena. Ona je put i nadanje svecima, ona je direktni put do Raja. Restrepo svjedoči da je imao više od jednog susreta sa Djevicom Marijom i Isusom Kristom.

Đavao neprestano radi na našim grijesima, neprestano nas izlaže situacijama kroz koje nakupljamo grijehe i činimo ono što je njemu drago, zlo. Zlom svijetu, Đavlu pripada svatko tko se brine za svoje zemaljske poslove, klanja se ljudima, novcu i drugim stvorenjima kao i nižoj prirodi tijela. On nas odvlači prema svjetovnom i sve nas okupira osim preokupacije oko naša vlastita srca. Duše nad kojima on vlada zbog nedostatka duhovne svijesti nisu sposobne ni voljeti, ni praštati. Čovjeka se time dovodi u potpunu odvojenost od Boga te ga počinju privlačiti poganske filozofije i ideologije, od magije, numerologije, astrologije do drugih praksi. U srce čovjeka će posijati ljubomoru, oholost, strah i nesigurnost. Sile Zla su predvođene Sotonom, no postoje mnogi zli duhovi. Oni svakodnevno napadaju na naše slabosti. Ima mnogo katolika koji za sebe govore da jesu katolici i da ispovjedaju vjeru, no za vrijeme samo malo duže mise već će se početi na mjestu meškoljiti i bit će im dosadno i naporno sudjelovati u euharistiji. S vremenom će se radije pokoriti svom komoditetu da ostanu na svom kauču, gledaju potpuno budni i koncentrirani trosatni film i ugađaju tijelu hranom. Za to će imati snage, biti će budni i neće im biti dosadno. Stoga, nije sve samo u formalnom prihvaćanju religioznosti. Ako sve odbacimo i živimo na religijski, ali neduhovan način, duša će nam ostati ozbiljno nepothranjena na kraju materijalnog postojanja kada uđemo u duhovni svijet odvajanjem od tijela u trenutku smrti. Nije lako biti vjernik i oduprijeti se napastima Zla. I sam Restrepo navodi da se izrugivao Crkvi, kao glumac i redatelj pisao drame koje su u svojoj izvedbi imale zadatak zabaviti publiku izrugivanjem katoličanstva. Svima nam predstoji duhovna bitka. Stoga nam i sam Isus i naša Gospa upućuju jasan poziv na buđenje kako bismo poslali svjesni pravog stanja ovoga vremena u kojem živimo i onoga što trebamo napraviti u svojim životima, obitelji i zajednicama da bismo pronašli smisao života i vratili se u naš dom, Kraljevstvo Božje. Naš zadatak je navještati Evanđelje poput zvuka najljepše i najglasnije trube koja poziva na spasenje po Evanđelju, spasenje od Boga. Odgovorni smo i za duše koje nam je Gospodin povjerio. Zadatak nam je da pokušamo svojom ljubavi i načinom života obratiti i tisuće duša pred koje smo poslani. Jedino je ljubav stvarna i ona nas ispunjava sa pravom radošću, istinskim mirom, samilosti i praštanjem ukoliko si dozvolimo da zatražimo da Gospodin promjeni naše srce.

mr. sc. Barbara Brezac Benigar

 

Marino Restrepo u Selcu