Papa Franjo u Sarajevu

Papa Franjo je došao u Sarajevo pod geslom MIR VAMA, u subotu, 6. lipnja 2015. Geslo koje je izabrao Isusove su riječi koje je uputio svojim učenicima nakon uskrsnuća. Evanđelist Ivan nam navodi da se je to dogodilo prvog dana u tjednu navečer, u nedjelju uskrsnuća Gospodinova dok je cijela zajednica bila potresena i uplašena strašnim događanjima koji su se prelomili na njihovom Učitelju. Isus dolazi da ih ohrabri i učvrsti njihovo poslanje za koje ih je pripremao čega oni nisu bili potpuno svjesni. Dakle, nakon što su se pribrali i vidjeli da nije u pitanju neka utvara, Isus ih je ponovno pozdravio i rekao: „Mir vama! Kao što mene posla Otac i ja šaljem vas.“ Mislim da je odabir gesla zapravo motiviran drugim dijelom rečenice koju je Isus izgovorio, a koju je papa Franjo po toj Riječi Božjoj u poniznosti prepoznao i prihvatio. Znamo da je Sarajevo kao glavni grad Bosne i Hercegovine i cijela zemlja teško stradala u ratu, poznato je da katolika je sve manje, u najvećem dijelu je to korpus hrvatskog naroda koji je u velikom broju iselio, a kada su zacijelile rane i probudila se želja za povratkom ili stekli se uvjeti, dolazi do teške gospodarske krize. Ono što nije slomio rat nažalost slomiti će osnovni egzistencijalni problemi siromaštva i nezaposlenosti.

Međutim, u dolasku pape Franje u Sarajevo s tom porukom vidjela sam jednu posebnu Božju Providnost jer želim čitati znakove vremena, a kao vjernica ne vjerujem da bi se to dogodilo slučajno. Naime, toga dana 6. lipnja, točno prije 12 godina, na sam blagdan Duhova danas Sveti Ivan Pavao II. predvodio je misno slavlje u našem gradu, na Delti. Štoviše tu je boravio nekoliko dana. U tom apostolskom pohodu ostavio je veliki trag koji se nažalost, ne prepoznaje u našem gradu. Rado prepoznajemo alternativne i provokativne aktivnosti, ali povijesni značaj našeg naroda u stoljetnoj povezanosti sa Petrovim nasljednikom, što nije samo pitanje vjere već kulture, ne. Također, motivirati naše tradicionalne vjernike, a posebno one kojima je Bosna i Hercegovina druga ili prva domovina bilo je teško. Oni pak, koji su se odvažili ići u Sarajevo na susret s Papom i nemaju veze s tom zemljom, dali su svjedočanstvo vjere i ljubavi jer mi smo jedna apostolska, katolička crkva ne samo s naglaskom za Hrvate i hrvatski narod već cijelu opću crkvu.

Svečano misno slavlje na Olimpijskom stadion na Koševu bilo je pravo slavlje nebeske crkve, općinstva svetih i nas putujuće crkve ovdje na zemlji. Veličanstven zbor od 1600 sudionika u rangu anđeoskog zbora s preko 65.000 vjernika zazivao je slavu i pomazanje Duha Svetoga i na one koji su ostali kući i pratili preko malih ekrana. Potresna svjedočanstva sa svećenicima, redovnicima i redovnicama u sarajevskoj katedrali te radosni slavljenički susret s mladima u dvorani Ivana Pavla II., utvrdio je papu Franju da unatoč svojim godinama i visokoj službi uvijek treba biti na pomoć i svjedočanstvo svome stadu ma koliko ono malo bilo.

Papu Franju i svetog papu Ivana Pavla II. ne možemo uspoređivati, ali možemo navoditi zajedničke crte djelovanja. Papa Bergolio ne pokušava biti papa hodočasnik kao što je to bio papa Wojtila. Wojtila kao Poljak dobro je znao što je hodočašće jer osim duhovnih zasluga u njegovom narodu to je bio je jedan pokret otpora protiv totalitarizma što nije režim istočnog bloka nikada moga zatrti. I ta motivacija da se svjedoči gdje je najteže, gdje dijalog nije moguć, gdje  nema vjerskih i ljudskih sloboda, gdje se ne poštuju osnovna etička načela zapravo je nosila Ivana Pavla II. I tu snagu crkve i Petrovog nasljednika nosio je hrabro čak i u bolesti i nije posustao. Hrabro je otišao u Latinsku Ameriku, na Kubu, Aziju, posebno Kinu, otvarao putove dijaloga tamo gdje nije bilo nikakve komunikacije. Papa Franjo pak nošen Duhom Svetim vješto se koristi dobivenom baštinom od svojih prethodnika. Svjestan svojih mogućnosti i godina, ponizno i jednostavno nastavlja davati podršku gdje je najpotrebnije, produbljivati dijalog i predstavljati Crkvu što ona u biti jest ili bi trebala biti, služiteljica narodima. Papa Franjo više želi potaknuti ljude na hodočašće nego on postati hodočasnik.

Njegovom pozivu i sami smo se odazvali sretni da smo upoznali još jednu prekrasnu zemlju Bosnu. Sarajevo smo ocijenili kao kozmopolitski grad, a izbor slatkih i slanih jela bio je bogat i šarolik, za svakoga ponešto. Naš povratak bio je preko Kiseljaka gdje smo u župnoj crkvi sv. Ilije slavili misno slavlje sa župljanima koji su bili vidljivo dirnuti zbog dolaska dva naša autobusa, a nadasve što su vidjeli da su putnici uglavnom mladi. Kilometarske ceste vodile su naš put prema Travniku, kraljevskom gradu Jajcu te preko Bihaća stigosmo u domovinu ispunjeni blagoslovom i lijepim uspomenama. (Ines Turković)

 

 

Oznaka: