Svjedočanstvo uslišanja molitve sv. Riti

Sv. Rita nam je darovala Ritu!! Hvaljen Isus i Marija! Moje ime je Goran i htio bi s vama podijeliti svoje svjedočanstvo o svetoj Riti. Bilo je to točno prije devet mjeseci kada smo saznali da ćemo dobiti kćerkicu Ritu. Supruga se vratila na posao kada je naša prva kćerka Eva navršila sedam mjeseci. Bilo je to teško i bolno za nju, ali smo mislili da će nam tako ipak biti lakše i da On ima plan za sve. Došla je ponovo na svoje radno mjesto s kojega je bila ispraćena kada je otišla na porodoljni s puno ljubavi i razumijevanja. Sada kada se vratila ta lica više nisu bila ista. Puna razočaranja i tuge u ljudsku pohlepu za novcem dolazila je svaki dan tužna i povrijeđena, ali vjerovali smo da postoje razlozi zašto se trebala tamo vratiti. Uz svakodnevne zajedničke molitve i mise počela su nam se otvarati mnoga vrata. Ukazala se i prilika da dobije novi posao i to u njezinoj struci. Išla je na razgovor uz predanje Gospodinu. Vjerovali smo da je to riješeno, pa mi imamo najbolju "vezu" - Njega! Došla je kući s razgovora puna samopouzdanja i vjere - to je to! "Dobila sam posao! Zvati će za par dana." No, došao je taj dan i zvali su je da nije prošla, da u stvari nije dobila posao. Ajme koje razočaranje i nevjerica! Pa Bože zašto? Ti koji sve vidiš i znaš kako joj je na poslu, makni je od tamo! Jednostavno nam nije bilo jasno zašto je i dalje želi tamo. Usprkos tome nismo se dali pokolebati. Bližio se dan kada će Eva napuniti godinu dana i supruga je tada, po Zakonu, u svakom trenutku mogla dobiti otkaz. Tako nam je jedina zaštita ostao naš Gospodin. Uhvatila nas je panika i strah što ćemo, jer smo znali da u njenom poduzeću to jedva čekaju.
Nešto manje od mjesec dana prije, krenuli smo se moliti sv.Riti. Rekli smo "Pa ona je zagovornica za nemoguće situacije. Ako tko može to riješiti to je ona!" Prolazili su dani, devetnica je završila i došao je zadnji tjedan do Evinog prvog rođendana. Bili smo uvjereni da će dobiti otkaz, ali nismo posustajali u molitvi. U svom tom stresu supruga je primjetila kako su joj taj mjesec izostali "oni dani", ali mislili smo da je to normalano jer je Eva još mala, nije se sve još vratilo na svoje. Supruga je dojila i uz to sav stres na poslu bili su dovoljno objašnjenje za tu situaciju. No, ipak je nazvala svoju ginekologinju i sestra joj je savjetovala da napravi test za trudnoću. Na moju inicijativu odmah smo ga otišli kupiti. Totalna euforija, panika, smijeh. Test je na kraju bio negativan. Nakon drugog poziva ginekologinja joj je rekla da napravi još jedan test, ali onaj jutarnji. Sjećam se njezinog osmijeha kao da je sada kada je došla i rekla trudna sam! Počeli smo se smijati! Sto stvari nam je prolazilo kroz glavu - posao, otkaz, što dalje, kako!? Imali smo tri dana da "smislimo taktiku". Znali smo, sv. Rita nam je riješila nemoguće! Ništa njoj nije nemoguće. Supruga je u poduzeću rekla da je trudna dan prije nego su joj mogli dati otkaz. Kakva sreća i milost! Sve ono što smo željeli dobili smo, ne kroz novi posao, nego kroz novi život. Tada smo odlučili da će se zvati Rita bude li curica i negdje na polovici trudnoće potvrđeno je - curica je!
Dva mjeseca prije poroda, Zajednica Krista Kralja u kojoj supruga i ja djelujemo, spremala se na kanonizaciju pape Ivana Pavla II. i Ivana Dobrog. Na dogovor oko putovanja nismo ni išli, jer to nismo mogli financijski priuštiti. Drugi dan na poslu zvoni mi telefon i voditeljica Zajednice me pita bi li htio ići u Rim? Bio sam u šoku, pa mislim si vjerovatno pita jer je netko odustao. Ali ona mi objašnjava kako sam joj taj dan došao u molitvi pa ako bi htio ići sve bi mi bilo plaćeno, jer je jedan bračni par bio spriječen ići, ali da su voljni pokloniti svoja mjesta nekome iz Zajednice. "Ajme Bože hvala Ti!" Odmah sam zvao suprugu da se dogovorimo hoće li ona moći ostati sama s Evom u sedmom mjesecu trudnoće tri dana. Uvjerena kako me Gospodin šalje tamo s razlogom, govori mi neka idem, jer se takve milosti ne mogu dobiti baš svaki dan. U razgovoru s voditeljiom saznao sam i zašto trebam ići - jedna od destinacija bila je Cascia! Znao sam da moram osobno zahvaliti sv.Riti na pomoći i zagovoru.
Kada smo došli u Casciu, pun emocija, ljubavi i sreće stao sam ispred nje i nisam mogao ništa drugo reći osim "Sv. Rito hvala ti! Hvala ti!". Ispunjen Duhom Svetim vratio sam se kući i donio blagoslov našoj, tada još nerođenoj kćerci od njene zaštitnice. Rita nam se rodila 5. srpnja, izrazito velika i snažna!

Draga moja braćo i sestre u Kristu, molite se Svetoj Riti jer je ona uistinu svetica nemogućeg. Slava joj! Hvaljen Isus i Marija!! Bog vas blagoslovio!

Goran Uršić, 17. kolovoza 2014.