Tekstovi iz evanđelja za meditaciju

1. Isus je stišao oluju (Mt 8, 23-27; Mk 4, 35-41; Lk 8, 22-25)

I kad je ušao u lađu, njegovi su učenici ušli za njim. I gle, more se veoma uzburkalo, tako da su se valovi prelijevali preko lađe. A on je spavao. Tada su mu prišli i probudili ga, govoreći: “Gospodine, spasi nas, poginut ćemo!” A on im je rekao: “Zašto ste strašljivi, malovjerni?” Tada je ustao, zaprijetio vjetrovima i moru i nastala je potpuna tišina. A učenici su se zadivili i rekli: “Kakav je to čovjek, da ga čak i vjetrovi i more slušaju?”

2. Ozdravljenje opsjednutog iz Gadare (Mt 8, 28-34; Mk 5, 1-20; Lk 8, 26-39)

Kad je došao na drugu stranu, u kraj gadarenski, izišla su mu u susret dva opsjednuta čovjeka koja su došla s groblja, a bili su toliko nasilni da se nitko nije usudio prolaziti onim putem. I gle, povikali su: “Što mi imamo s tobom, Sine Božji? Jesi li došao ovamo da nas mučiš prije vremena?” A u daljini je paslo veliko krdo svinja. Tada su ga demoni počeli preklinjati: “Ako nas istjeraš, pošalji nas u ono krdo svinja.” Nato im je rekao: “Idite!” I oni su izašli i ušli u svinje. I gle, cijelo je krdo jurnulo preko litice u more i utopilo se u vodi. A svinjari su pobjegli i otišli u grad te ispričali sve što se dogodilo, a i ono što je bilo s opsjednutima. I gle, sav je grad izašao u susret Isusu. Kad su ga vidjeli, molili su ga da ode iz njihovog kraja.

3. Uskrišenje Jairove kćeri (Mt 9, 18-19, 23-26; Mk 5, 21-24, 35-43; Lk 8, 40-42, 49-56)

A dok im je to govorio, gle, pristupio mu je neki poglavar, poklonio mu se i rekao: “Kći mi je već sigurno umrla, ali dođi i položi ruku svoju na nju, pa će oživjeti!” Tada je Isus ustao i pošao za njim s učenicima svojim.

A kad je ušao u poglavarevu kuću i ugledao frulaše kako sviraju pogrebnu glazbu i mnoštvo u pometnji, Isus je rekao: “Izađite, jer djevojčica nije umrla, nego spava!” A oni su mu se podsmjehivali. Kad je mnoštvo izašlo, ušao je i uzeo djevojčicu za ruku, i ona je ustala. I glas o tome proširio se po cijelom tom kraju.

4. Ozdravljenje bolesne žene (Mt 9, 20-22; Mk 5, 25-34; Lk 8, 43-48)

I gle, neka žena koja je dvanaest godina bolovala od krvarenja prišla je odostraga i dotaknula rub njegove haljine. Govorila je u sebi: “Ako samo dotaknem njegovu haljinu, ozdravit ću.” A Isus se okrenuo i ugledao je te rekao: “Budi hrabra, kćeri! Vjera te tvoja ozdravila.” I žena je u tom času ozdravila.

5. Dva slijepca (Mt 9, 27-31)

Dok je Isus odlazio odande, slijedila su ga dva slijepca vičući: “Smiluj nam se, Sine Davidov!” Kad je ušao u kuću, slijepci su mu prišli i Isus ih je upitao: “Vjerujete li da to mogu učiniti?” A oni su mu odgovorili: “Da, Gospodine.” Tada im je dotaknuo oči i rekao: “Neka vam bude po vjeri vašoj!” I otvorile su im se oči. A Isus im je strogo zapovjedio: “Pazite da to nitko ne sazna!” Ali kad su izašli, raširili su glas o njemu po cijelom onom kraju.

6. Čovjek usahle ruke ( Mt 12, 9-14; Mk 3, 1-6; Lk 6, 6-11)

Kad je otišao odande, došao je u njihovu sinagogu. Ondje je bio čovjek s usahlom rukom. Tada su upitali Isusa: “Je li dopušteno liječiti u subotu?” Naime, tražili su razlog da ga optuže. A on im je rekao: “Ako bi kome od vas jedina ovca koju ima u subotu upala u jamu, tko je od vas ne bi dohvatio i izvadio? A koliko je čovjek vredniji od ovce! Dakle, dopušteno je činiti dobro u subotu.” Zatim je rekao čovjeku: “Ispruži ruku!” On ju je ispružio, i postala je opet zdrava kao i druga. A farizeji su izašli i počeli vijećati o tome kako da ga pogube.

7. Umnažanje kruha (Mt 14, 13-21; Mk 6, 30-44; Lk 9, 10-17; Iv 6, 1-15)

Kad je Isus to čuo, otišao je odande lađom na pusto mjesto da bude sam. Ali narod je to dočuo, pa je pješice pošao za njim iz gradova. Kad je izašao, vidio je silan narod, pa se sažalio na njih i izliječio njihove bolesne. A kad je pala večer, pristupili su mu učenici i rekli: “Ovo je mjesto pusto, a već je kasno. Otpusti narod, neka odu u sela i kupe si nešto za jelo!” A Isus im je rekao: “Ne trebaju ići, vi im dajte jesti!” Oni su mu odvratili: “Nemamo ovdje ništa osim pet kruhova i dvije ribe.” A on je rekao: “Donesite mi ih ovamo!” I zapovjedio je narodu da posjeda po travi. Zatim je uzeo pet kruhova i dvije ribe, pogledao u nebo i izrekao blagoslov te razlomio kruhove i razdijelio ih učenicima, a učenici narodu. I svi su jeli i nasitili se. Zatim su skupili preostale ulomke — dvanaest punih košara. A onih koji su jeli bilo je oko pet tisuća muškaraca, ne računajući žene i djecu.

8. Hod po vodi (Mt 14, 22-23; Mk 6, 45-52; Iv 6, 16-21)

Odmah zatim primorao je učenike da uđu u lađu i odu pred njim na drugu stranu, dok je on otpustio narod. Otpustivši narod, popeo se na goru sam da se moli. A kad je pala večer, on je još uvijek bio ondje sam. Lađa je već bila daleko od kopna i jedva je odolijevala valovima, jer je plovila nasuprot vjetru. A za vrijeme četvrte noćne straže došao je do njih, hodajući po moru. Kad su ga ugledali kako hoda po moru, učenici su prestrašeni rekli: “To je utvara!” I od straha su počeli vikati. Ali Isus im se odmah obratio riječima: “Budite hrabri, ja sam! Ne bojte se!” Petar mu je nato rekao: “Gospodine, ako si ti, zapovjedi mi da dođem k tebi po vodi!”  A on je rekao: “Dođi!” I Petar je izašao iz lađe i, hodajući po vodi, pošao k Isusu.  Ali kad je vidio olujni vjetar, uplašio se i počeo tonuti, te je povikao: “Gospodine, spasi me!” A Isus je odmah ispružio ruku, uhvatio ga i rekao mu: “Malovjerni, zašto si posumnjao?” Kad su ušli u lađu, olujni je vjetar utihnuo. Tada su mu se oni u lađi poklonili i rekli: “Ti si uistinu Sin Božji!”

9. Isusovo preobraženje (Mt 17, 1-9; Mk 9, 2-9; Lk 9, 28-36)

Šest dana kasnije Isus je uzeo Petra, Jakova i Ivana, brata njegova, i poveo ih na visoku goru, gdje su bili sami. Tada se preobrazio pred njima. Lice mu je zasjalo kao sunce, a haljine su mu postale bijele kao svjetlost. I gle, ukazali su im se Mojsije i Ilija, kako razgovaraju s njim. Nato je Petar rekao Isusu: “Gospodine, dobro nam je ovdje. Ako želiš, podignut ću ovdje tri šatora, jedan za tebe, jedan za Mojsija i jedan za Iliju.” I dok je on još govorio, zasjenio ih je svijetao oblak. I začuo se glas iz oblaka, koji je rekao: “Ovo je Sin moj, ljubljeni, koji mi je po volji! Njega slušajte!” Kad su to čuli, učenici su pali ničice i silno se uplašili. Tada im je Isus pristupio, dodirnuo ih i rekao im: “Ustanite, ne bojte se!” A kad su podigli oči, nisu vidjeli nikoga osim Isusa sama. I dok su silazili s gore, Isus im je zapovjedio: “Nikome ne govorite o ovom viđenju dok Sin čovječji ne ustane iz mrtvih!”

10. Ozdravljenje opsjednutog padavičara (Mt 17, 14-20; Mk 9, 14-29; Lk 9, 37-43)

Kad su došli k narodu, pristupio mu je neki čovjek, kleknuo pred njega i rekao: “Gospodine, smiluj se sinu mojemu, jer ima padavicu i teško boluje! Često pada u vatru i često u vodu. I doveo sam ga učenicima tvojim, ali ga nisu mogli izliječiti.” A Isus je rekao: “O bezvjerni i izopačeni naraštaju! Dokle moram ostati s vama? Dokle vas moram podnositi? Dovedite ga k meni!” I Isus je prekorio demona te je on izašao iz dječaka. I dječak je tog časa ozdravio. Tada su učenici pristupili nasamo k Isusu i upitali ga: “Zašto ga mi nismo mogli istjerati?” On im je odgovorio: “Zbog svoje malovjernosti. Jer zaista, kažem vam, ako je vaša vjera velika samo kao zrno gorušice, reći ćete ovoj gori: ‘Premjesti se odavde tamo’, i premjestit će se. I ništa vam neće biti nemoguće.”

11. Ozdravljenje Petrove punice (Mt 8, 14-15; Mk 1, 29-31; Lk 4, 38-39)

Ušavši u Petrovu kuću, Isus je vidio njegovu punicu kako leži u vrućici. I dotaknuo joj je ruku i vrućica ju je pustila, a žena je ustala i počela ga posluživati.

12. Ozdravljenje uzetoga (Mt 9, 1-8; Mk 2, 1-12; Lk 5, 17-26)

I ušavši u lađu, krenuo je na drugu stranu i došao u svoj grad. I gle, donijeli su mu uzetoga koji je ležao na nosilima. Vidjevši vjeru njihovu, Isus je rekao uzetome: “Hrabro, sine, oprošteni su ti grijesi!” A neki od pismoznanaca rekli su u sebi: “Ovaj huli.” Kako je znao što misle, Isus je rekao: “Zašto mislite zlo u srcima svojim? Pa što je lakše? Reći: ‘Oprošteni su ti grijesi’ ili reći: ‘Ustani i hodaj’? No znajte da Sin čovječji ima vlast na zemlji opraštati grijehe!” Tada je rekao uzetome: “Ustani, uzmi nosila svoja i pođi kući!” I ustao je te otišao kući. A kad je narod to vidio, obuzeo ih je strah i slavili su Boga, koji je dao takvu vlast ljudima.

13. Ozdravljenje gluhog mucavca (Mk 7, 31-37)

A kad se vraćao iz krajeva tirskih, išao je preko Sidona do Galilejskog mora kroz područje Dekapolisa. Tamo su mu doveli gluhog čovjeka sa smetnjom u govoru i molili su ga da položi ruke na njega. On ga je uzeo nasamo iz mnoštva i stavio mu svoje prste u uši, a zatim je pljunuo i dotaknuo mu jezik. Pogledao je u nebo i duboko uzdahnuo te mu rekao: “Effata”, to jest: “Otvori se!” Tada su mu se otvorile uši i razriješila se sveza jezika njegova, te je počeo pravilno govoriti. A Isus im je zabranio da ikome govore o tome, ali što im je više branio, to su oni više o tome govorili. I silno su se divili i govorili: “Sve dobro čini. Gluhima daje da čuju i nijemima da govore.”

14. Čudesni ribolov (Lk 5, 1-11)

Jednom dok je stajao kraj Genezaretskog jezera, narod se gurao oko njega i slušao riječ Božju. I vidio je dvije lađe koje su stajale na obali jezera, a ribari su izašli iz njih i ispirali mreže. Ušao je u jednu od tih lađa, koja je bila Šimunova, i zamolio ga da je malo otisne od kopna. Tada je sjeo i iz lađe počeo poučavati narod. Kad je prestao govoriti, rekao je Šimunu: “Otplovi gdje je duboko, bacite mreže svoje i lovite!” A Šimun je rekao: “Učitelju, cijelu smo se noć mučili i ništa nismo ulovili, ali kad ti tako kažeš, spustit ću mreže.” Kad su to učinili, uhvatili su toliko mnogo riba da su im se mreže počele razdirati. Zato su mahnuli svojim drugovima u drugoj lađi da dođu i pomognu im. I došli su i napunili obje lađe, tako da su gotovo tonule. Kad je Šimun Petar to vidio, pao je Isusu pred noge i rekao: “Idi od mene, Gospodine, jer sam grešan čovjek!” Jer kad su vidjeli koliko su ribe uhvatili, zapanjili su se on i svi koji su bili s njim, a isto tako i Jakov i Ivan, sinovi Zebedejevi, koji su bili Šimunovi suradnici. No Isus je rekao Šimunu: “Ne boj se! Odsada ćeš loviti ljude.” I tako su izvukli lađe na kopno, ostavili sve i pošli za njim.

15. Uskrišenje sina udovice iz Naina (Lk 7, 11-15)

Odmah potom uputio se u grad koji se zove Nain, a s njim su išli njegovi učenici i veliko mnoštvo ljudi. Kad se približio gradskim vratima, gle, iznosili su mrtvaca, sina jedinca majke svoje, koja je bila udovica. A s njom je bilo i mnogo naroda iz grada. Kad ju je Gospodin ugledao, sažalio se na nju i rekao joj: “Ne plači!” Zatim je pristupio i dotaknuo nosila. Nosioci su stali, a on je rekao: “Mladiću, tebi kažem, ustani!” I mrtvac je sjeo i progovorio, a Isus ga je dao majci njegovoj.

16. Ozdravljenje satnikova sluge (Mt 8, 5-13; Lk 7, 1-10)

Nakon što je sve to rekao narodu koji ga je slušao, ušao je u Kafarnaum. A neki je stotnik imao bolesnog roba, koji samo što nije umro, a bio mu je drag. Kad je čuo za Isusa, poslao je k njemu starješine židovske neka ga zamole da dođe i ozdravi mu roba. Oni su došli k Isusu i usrdno ga zamolili: “Dostojan je da mu to učiniš, jer voli naš narod i sagradio nam je sinagogu.” Tada je Isus pošao s njima. A kad je bio nedaleko od kuće, stotnik je već poslao prijatelje da mu kažu: “Gospodine, ne trudi se, jer nisam vrijedan da uđeš pod moj krov! Zato se nisam smatrao dostojnim doći k tebi. Nego reci riječ da ozdravi sluga moj! Jer i ja imam svoje nadređene, a imam i vojnike koji su mi podređeni, pa jednome kažem: ‘Idi!’ i on ide, a drugome: ‘Dođi!’ i on dođe, a svojem robu: ‘Učini to!’ i on učini.” Kad je Isus to čuo, zadivio mu se te se okrenuo mnoštvu koje je išlo za njim i rekao: “Kažem vam, ni u Izraelu nisam našao toliku vjeru!” I kad su se oni koji su bili poslani vratili kući, našli su roba zdravog.

17. Ozdravljenje 10 gubavaca (Lk 17, 11-19)

 Dok je išao u Jeruzalem, prolazio je kroz Samariju i Galileju. Kad je ulazio u neko selo, ugledalo ga je deset gubavaca, no ustavši, ostali su podalje. I povikali su: “Isuse, Učitelju, smiluj nam se!” Kad ih je ugledao, rekao im je: “Idite i pokažite se svećenicima!” I dok su odlazili, očistili su se. A jedan od njih, vidjevši da je izliječen, vratio se slaveći Boga na sav glas. I pao je ničice pred noge Isusove i zahvalio mu. A bio je Samarićanin. Tada je Isus rekao: “Nije li ih se očistilo deset? Gdje je onda ostalih devet? Zar se nijedan od njih nije vratio da bi dao slavu Bogu, osim ovog čovjeka iz drugog naroda?” I rekao mu je: “Ustani i idi! Vjera te tvoja ozdravila.”

18. Isus pretvara vodu u vino (Iv 2, 1-11)

A treći dan bila je svadba u Kani Galilejskoj i Isusova je majka bila ondje. Na svadbu su bili pozvani i Isus i njegovi učenici. Kad je ponestalo vina, Isusu je majka rekla: “Nemaju vina.” Isus joj je odvratio: “Što ja imam s time, ženo? Moj čas još nije došao.” Nato je njegova majka rekla poslužiteljima: “Što god vam kaže, učinite!” A ondje je bilo postavljeno šest kamenih ćupova za vodu od po dvije ili tri mjere, koje su Židovi koristili za obredno pranje. Isus im je rekao: “Napunite ćupove vodom!” I napunili su ih do vrha. Zatim im je rekao: “Zagrabite sada i odnesite ravnatelju stola!” I odnijeli su. Kad je ravnatelj stola okusio vodu pretvorenu u vino — on nije znao odakle je, ali znali su poslužitelji koji su zagrabili vodu — pozvao je mladoženju  i rekao mu: “Svaki čovjek iznosi najprije dobro vino, a kad se ljudi opiju, lošije. A ti si čuvao dobro vino sve do sada.” I tako je Isus u Kani Galilejskoj učinio svoje prvo čudo i objavio je svoju slavu. I njegovi su učenici povjerovali u njega.

19. Ozdravljenje kraljeva službenika (Iv 4, 46-54)

Tako je opet došao u Kanu Galilejsku, gdje je bio pretvorio vodu u vino. A tamo je bio neki kraljev službenik čiji je sin u Kafarnaumu bio bolestan. Kad je čuo da je Isus došao iz Judeje u Galileju, otišao je k njemu i stao ga moliti da dođe i izliječi mu sina, jer ovaj samo što nije umro. No Isus mu je rekao: “Ako ne vidite znakove i čuda, nećete vjerovati!” A kraljev mu je službenik odvratio: “Gospodine, dođi prije nego što mi dijete umre!” Isus mu je rekao: “Pođi! Sin ti je živ.” I čovjek je povjerovao riječima koje mu je Isus rekao i otišao je. I još dok je bio na putu došli su mu u susret robovi njegovi i javili mu da je njegov sin živ. Nato ih je on upitao u koji se sat počeo osjećati bolje. Odgovorili su mu: “Vrućica ga je pustila jučer oko sedmog sata.” Tada je otac shvatio da je to bilo upravo u onaj sat kada mu je Isus rekao: “Sin ti je živ.” I povjerovao je on i cijeli dom njegov. A to je bio drugi čudesni znak koji je Isus učinio kad je iz Judeje došao u Galileju.

20. Ozdravljenje uzetog kraj ribnjaka (Iv 5, 1-18)

Poslije toga bio je židovski blagdan i Isus je otišao u Jeruzalem. A u Jeruzalemu se kod Ovčjih vrata nalazi jezerce koje se hebrejski zove Betzata, a ima pet trijemova. U njima je ležalo mnoštvo bolesnih, slijepih, hromih i onih s usahnulim udovima. Ondje je bio neki čovjek koji je od svoje bolesti bolovao trideset i osam godina. Vidjevši ga kako leži, a znao je da je bolestan već dugo vremena,Isus ga je upitao: “Želiš li ozdraviti?” Bolesni mu je odgovorio: “Gospodine, nemam nikoga da me spusti u jezerce kad se voda uzburka, pa dok ja dođem, drugi već siđe prije mene.” A Isus mu je rekao: “Ustani, uzmi ležaj svoj i hodaj!” Nato je čovjek odmah ozdravio, te je uzeo ležaj svoj i počeo hodati. A taj je dan bila subota. Stoga su Židovi govorili izliječenome: “Subota je i nije ti dopušteno nositi ležaj.”  A on im je odgovorio: “Onaj koji me ozdravio rekao mi je: ‘Uzmi ležaj svoj i hodaj!’” Tada su ga upitali: “Tko je taj čovjek koji ti je rekao: ‘Uzmi ga i hodaj’?” Ali izliječeni nije znao tko je taj, jer se Isus bio sklonio zbog mnoštva koje se ondje nalazilo. Nakon toga Isus ga je našao u hramu i rekao mu: “Eto, ozdravio si. Više ne griješi, da ti se što gore ne dogodi!” I čovjek je otišao i rekao Židovima da je Isus taj koji ga je ozdravio. Zbog toga su Židovi počeli optuživati Isusa, jer je takvo što činio u subotu. A Isus im je odvratio: “Otac moj radi sve do sada, a i ja radim.” Zato su Židovi još više tražili priliku da ga ubiju, jer ne samo da je kršio subotu nego je i Boga nazivao svojim Ocem, izjednačujući se s Bogom.

21. Ozdravljenje slijepog od rođenja ( (Iv 9, 1-41)

Dok je prolazio, vidio je čovjeka slijepog od rođenja. A njegovi su ga učenici upitali: “Učitelju, tko je sagriješio, ovaj čovjek ili njegovi roditelji, te se rodio slijep?” Isus je odgovorio: “Niti je sagriješio ovaj čovjek niti njegovi roditelji, nego je to zato da se na njemu očituju Božja djela. Dok je još dan, moramo raditi djela onoga koji me poslao. Dolazi noć, kad nitko ne može raditi. Dok sam u svijetu, ja sam svjetlo svijeta.” Rekavši to, pljunuo je na zemlju i od pljuvačke napravio blato, pa je to blato stavio čovjeku na oči i rekao mu: “Idi, operi se u jezercu Siloamu!” (Siloam znači “poslan”.) I čovjek je otišao, oprao se pa se vratio gledajući. A susjedi i oni koji su ga prije viđali kako prosi govorili su: “Nije li to onaj koji je sjedio i prosio?” Jedni su govorili: “To je taj”, a drugi: “Nije, nego mu je sličan.” A čovjek je govorio: “Ja sam taj.” Tada su ga upitali: “Kako su ti se otvorile oči?” On je odgovorio: “Čovjek koji se zove Isus napravio je blato, namazao mi oči i rekao: ‘Idi na Siloam i operi se!’ I tako sam otišao, oprao se i progledao.” Nato su ga upitali: “Gdje je on?” Odgovorio je: “Ne znam.” Zatim su tog čovjeka koji je prije bio slijep odveli farizejima. A toga dana kad je Isus napravio blato i otvorio mu oči bila je subota. Tada su ga i farizeji stali ispitivati kako je progledao. A on im je rekao: “Stavio mi je blato na oči i ja sam se oprao i sad vidim.” Nato su neki od farizeja rekli: “Taj čovjek nije od Boga, jer ne drži subotu.” A drugi su rekli: “Kako može čovjek koji je grešnik činiti takva čuda?” I došlo je do podjele među njima. Zatim su ponovno upitali slijepca: “Što ti kažeš o tom čovjeku, koji ti je otvorio oči?” Odgovorio je: “Prorok je.” No Židovi nisu vjerovali da je on bio slijep i da je progledao dok nisu pozvali njegove roditelje. I upitali su ih: “Je li ovo vaš sin, za kojega vi kažete da se rodio slijep? Kako to da sada vidi?” Tada su njegovi roditelji odgovorili: “Znamo da je ovo naš sin i da se rodio slijep. Ali kako sada vidi, to ne znamo, i tko mu je otvorio oči, ne znamo. Njega pitajte! Punoljetan je, neka govori sam za sebe!” Njegovi su roditelji tako rekli zato što su se bojali Židova, jer su se Židovi već bili dogovorili da izopće iz sinagoge svakoga tko Isusa prizna za Krista. Zato su njegovi roditelji rekli: “Punoljetan je, njega pitajte!” Tada su po drugi put pozvali čovjeka koji je bio slijep i rekli mu: “Daj slavu Bogu! Mi znamo da je taj čovjek grešnik.” A on je odvratio: “Je li grešnik, ne znam. Jedno znam: bio sam slijep, a sada vidim.” Tada su ga upitali: “Što ti je učinio? Kako ti je otvorio oči?” Odgovorio im je: “Već sam vam rekao, ali me niste slušali. Zašto to opet želite čuti? Zar i vi želite postati njegovi učenici?” Nato su ga izvrijeđali i rekli: “Ti si njegov učenik, a mi smo učenici Mojsijevi. Mi znamo da je Mojsiju govorio Bog, a za ovoga ne znamo odakle je.” Nato im je čovjek rekao: “To i jest čudno da vi ne znate odakle je, a meni je otvorio oči. Znamo da Bog ne uslišava grešnike, nego ako je tko bogobojazan i vrši njegovu volju, njega uslišava. Nikada se još nije čulo da je tko otvorio oči čovjeku slijepom od rođenja. Da on nije od Boga, ne bi mogao ništa učiniti.” A oni su mu odvratili: “Sav si se u grijesima rodio, i ti da nas učiš?” I izbacili su ga! Isus je čuo da su ga izbacili. Našao ga je i upitao ga: “Vjeruješ li ti u Sina čovječjega?” Čovjek je odgovorio: “A tko je on, gospodine, da vjerujem u njega?” Isus mu je rekao: “Vidio si ga. To je onaj koji govori s tobom.” Tada je on rekao: “Vjerujem u njega, Gospodine!” I poklonio mu se. A Isus je rekao: “Radi ovog suda ja sam došao u ovaj svijet: da progledaju oni koji ne vide, a koji vide, da oslijepe.” To su čuli neki od farizeja koji su bili s njim i upitali su ga: “Zar smo i mi slijepi?” Isus im je odgovorio: “Da ste slijepi, ne biste imali grijeha. Ali vi sad kažete: ‘Vidimo.’ Zato vaš grijeh ostaje.”

22. Uskrišenje Lazara (Iv 11, 1-44)

Neki čovjek po imenu Lazar bio je bolestan. Bio je iz Betanije, iz sela Marije i njezine sestre Marte. Bila je to ona Marija koja je namazala Gospodina mirisnim uljem i obrisala mu noge svojom kosom. Njezin je brat Lazar bio bolestan. Stoga su njegove sestre poručile Isusu: “Gospodine, evo, tvoj je ljubljeni prijatelj bolestan.” Čuvši to, Isus je rekao: “Ova bolest nije na smrt, nego je na slavu Božju, da bi po njoj bio proslavljen Sin Božji.” A Isus je ljubio Martu, njezinu sestru i Lazara. No kad je čuo da je on bolestan, ostao je još dva dana u mjestu u kojem je bio. A potom je rekao učenicima: “Pođimo opet u Judeju!” A učenici su ga upitali: “Učitelju, Judejci su te upravo htjeli kamenovati! Zar opet ideš onamo?” Isus je odgovorio: “Zar danje svjetlo ne traje dvanaest sati? Ako tko hoda po danu, ne spotiče se, jer vidi svjetlo ovoga svijeta. No ako tko hoda po noći, spotiče se, jer nema svjetla u njemu.” To je rekao, a zatim je dodao: “Naš je prijatelj Lazar zaspao, ali idem ga probuditi.” Nato su mu učenici rekli: “Gospodine, ako spava, ozdravit će.” No Isus je govorio o njegovoj smrti, a oni su mislili da govori o spavanju, o snu. Tada im je Isus otvoreno rekao: “Lazar je umro. Zbog vas se radujem što nisam bio ondje, da biste vjerovali. No pođimo k njemu!” Tada je Toma, zvani Blizanac, rekao ostalim učenicima: “Pođimo i mi, da umremo s njim!” Kad je Isus stigao, rekli su mu da je Lazar već četiri dana u grobu. A Betanija je bila blizu Jeruzalema, udaljena oko petnaest stadija. I mnogo je Židova već došlo Marti i Mariji da bi ih utješili zbog brata njihova. Kad je Marta čula da Isus dolazi, pošla mu je u susret, a Marija je ostala u kući. I Marta je rekla Isusu: “Gospodine, da si bio ovdje, brat moj ne bi umro. Ali i sada znam da će ti Bog dati sve što od njega zatražiš.” Nato joj je Isus rekao: “Brat će tvoj ustati.” Marta mu je odvratila: “Znam da će ustati o uskrsnuću u posljednji dan.” Tada joj je Isus rekao: “Ja sam uskrsnuće i život. Tko vjeruje u mene, ako i umre, oživjet će. I svatko tko živi i vjeruje u mene, nikada neće umrijeti. Vjeruješ li to?” Odgovorila mu je: “Da, Gospodine, ja vjerujem da si ti Krist, Sin Božji, onaj koji treba doći u svijet.” Kad je to rekla, otišla je i pozvala sestru svoju Mariju i krišom joj rekla: “Učitelj je ovdje i zove te.” Kad je ona to čula, brzo je ustala i pošla k njemu. Isus, naime, još nije bio došao u selo, nego je još uvijek bio na mjestu gdje ga je susrela Marta. Kad su Židovi koji su s Marijom bili u kući i tješili je vidjeli da je brzo ustala i izašla, pošli su za njom, misleći da je otišla do groba da ondje plače. A kad je Marija došla onamo gdje je bio Isus i kad ga je ugledala, bacila mu se pred noge i rekla mu: “Gospodine, da si bio ovdje, brat moj ne bi umro.” Kad je Isus vidio kako plače ona i Židovi koji su došli s njom, bio je duboko dirnut i potresen. I upitao je: “Gdje ste ga položili?” Odgovorili su mu: “Gospodine, dođi i vidi!” I Isus je zaplakao. Tada su Židovi rekli: “Pogledajte kako ga je ljubio!” A neki od njih rekli su: “Zar on, koji je slijepcu otvorio oči, nije mogao spriječiti njegovu smrt?” Tada je Isus, opet duboko potresen, otišao do groba. To je zapravo bila pećina, a na otvoru je ležao kamen. I Isus je zapovjedio: “Odmaknite kamen!” A Marta, sestra umrloga, rekla mu je: “Gospodine, sada već sigurno zaudara, jer je četvrti dan otkako je umro.” A Isus joj je rekao: “Nisam li ti rekao da ćeš, budeš li vjerovala, vidjeti slavu Božju?” Tada su odmaknuli kamen. A Isus je podigao oči prema nebu i rekao: “Oče, hvala ti što si me uslišio. Ja sam znao da me uvijek uslišavaš, ali rekao sam to zbog naroda koji ovdje stoji, da vjeruju da si me ti poslao.” Rekavši to, povikao je na sav glas: “Lazare, izađi!” I umrli je izašao. Noge i ruke bile su mu omotane zavojima, a lice mu je bilo omotano platnom. Tada im je Isus rekao: “Odmotajte ga i pustite neka ide!”

23. Čudesni ribolov i Isusovo ukazanje kod Tiberijadskog jezera (Iv 21, 1-11)

Nakon toga Isus se ponovno ukazao učenicima na Tiberijadskome moru. Ukazao se ovako: Bili su zajedno Šimun Petar i Toma, zvan Blizanac, i Natanael iz Kane Galilejske i sinovi Zebedejevi i još dvojica njegovih učenika. Njima je Šimun Petar rekao: “Idem loviti ribu.” A oni su mu rekli: “Idemo i mi s tobom.” Tako su izašli i ušli u lađu, ali te noći nisu ulovili ništa. A u osvit zore Isus je stajao na obali, ali učenici nisu prepoznali da je to Isus. Tada ih je Isus upitao: “Dječice, zar nemate ništa za jelo?” Odgovorili su mu: “Nemamo!” A on im je rekao: “Bacite mrežu s desne strane lađe i naći ćete!” I bacili su je, ali je više nisu mogli izvući od mnoštva ribe. Tada je onaj učenik kojega je Isus naročito ljubio rekao Petru: “To je Gospodin!” Kad je Šimun Petar čuo da je to Gospodin, obukao je i pripasao haljinu, jer se bio razodjenuo, i skočio u more. A ostali su učenici došli čamcem, vukući mrežu s ribama, jer nisu bili daleko od kopna, svega dvjestotinjak lakata. Kad su izašli na kopno, vidjeli su žar, na kojem se pekla riba, i kruh. I Isus im je rekao: “Donesite malo ribe koju ste sad ulovili!” Nato je Šimun Petar ušao u čamac i izvukao na kopno mrežu punu velikih riba, a bilo ih je sto pedeset i tri. I premda ih je bilo toliko, mreža se nije razderala. 

24. Isusovo uskrsnuće (Mt 28, 1-10; Mk 16, 1-11; Lk 24, 1-12; Iv 20, 1-18)

Prvog dana u tjednu Marija Magdalena došla je do groba rano ujutro, dok je još bio mrak, i vidjela da je kamen već maknut s groba. Stoga je otrčala i došla Šimunu Petru i drugom učeniku, kojega je Isus naročito ljubio, i rekla im: “Uzeli su Gospodina iz groba i ne znamo gdje su ga položili!” Tada su Petar i taj drugi učenik izašli i krenuli prema grobu. Njih su dvojica zajedno potrčala, ali drugi je učenik trčao brže od Petra, pa je prvi stigao do groba. Zavirivši unutra, vidio je povoje kako leže, ali nije ušao unutra. Tada je došao i Šimun Petar, koji je išao za njim, te je ušao u grob. I vidio je povoje kako leže i platno koje je bilo na Isusovoj glavi, ali nije ležalo zajedno s povojima, nego je zasebno bilo smotano na jednome mjestu. Tada je ušao i drugi učenik, onaj koji je prvi stigao do groba, i vidio je i povjerovao. Jer još nisu razumjeli odlomak iz Pisma koji kaže da on mora ustati iz mrtvih. Potom su se učenici vratili kući. A Marija je stajala vani kod groba i plakala. Dok je tako plakala, zavirila je u grob i vidjela dva anđela u bijelom kako sjede ondje gdje je ležalo Isusovo tijelo, jedan kod glave, a drugi kod nogu. Oni su je upitali: “Ženo, zašto plačeš?” Odgovorila im je: “Uzeli su mojega Gospodina i ne znam gdje su ga položili.” Rekavši to, okrenula se i ugledala Isusa kako stoji iza nje, ali nije ga prepoznala. Isus ju je upitao: “Ženo, zašto plačeš? Koga tražiš?” Misleći da je to vrtlar, rekla mu je: “Gospodine, ako si ga ti odnio, reci mi gdje si ga položio i ja ću ga uzeti!” Tada joj je Isus rekao: “Marija!" A ona se okrenula i rekla mu na hebrejskom: “Rabboni!” što znači “učitelju”. A Isus joj je rekao: “Nemoj me više držati, jer još nisam uzašao k Ocu, nego pođi mojoj braći i reci im: ‘Uzlazim k Ocu svojemu i Ocu vašemu, Bogu svojemu i Bogu vašemu.’” I tako je Marija Magdalena došla i javila učenicima: “Vidjela sam Gospodina!” I ispričala je sve što joj je rekao.