Trodnevno bdijenje u katedrali sv. Vida

"Navještenje Isusova rođenja priprema nas za središnji događaj u povijesti spasenja - utjelovljenje Sina Božjega i otkupljenje svijeta. Oci istočnih crkava događaj utjelovljenja Sina Božjega smatraju jednako uzvišenim kao i smrt na križu i Gospodinovo uskrsnuće. Smrt na križu poniženje je koje je Isus podnio da bi otkupio svijet, međutim na jednakoj razini poniženje je za Boga bilo i uzeti na sebe našu ljudskost, obući na sebe ono što je po samoj naravi manje od Njega. Iz tog razloga kažemo da je Isus uzevši na sebe našu ljudskost sebe ponizio, ali zato je naša ljudskost pobožanstvenjena. Upravo je ta stvarnost ono zbog čega se divimo: u Utjelovljenju Sina Božjega krije se prevelika ljubav Božja prema nama ljudima.
Mi koji smo svjesni Božje ljubavi i koji shvaćamo da je djelo Božjeg otkupljenja jedini događaj koji je uistinu važan za čovječanstvo trebamo po primjeru osobe Isusa Krista baštiniti tu istu ljubav u našim životima u onoj mjeri koju nam je Boga dao. Nije za očekivati da će to činiti netko tko ne poznaje i ne prihvaća ovu Istinu. Na nama koji poznajemo Božje spasenje stoji ne samo poziv nego iza njega i odgovornost pred Bogom. Ako znamo što Gospodin želi od nas ljudi onda smo i dužni vršiti Njegovu volju. Ne znam koliko je produktivno kukati kako je ovaj svijet poludio kako se više ne cijeni vrijednosti i nasljeđe kršćanskog života u Europi. Žalimo se kako je od Adventa učinjena ekonomska prilika, blještavilo koje je u sredini trulo. Opterećeni smo kvantitetom a zaboravili smo na kvalitetu. Vjerujem da je dovoljan i jedan jedini pravi kršćanin u gradu Zagrebu ili bilo gdje u Hrvatskoj da Bog očuva svoj narod i vjeru u njemu. Na nama je širiti evanđelje, svojim životom svjedočiti radosnu vijest a ostalo je Božje. Ističem ovakav pogled na kršćanski život zbog bojazni da naš preveliki angažman ne bi postao oholost, da slučajno ne bi izgubili strpljenje i poniznost jer to bi samo dovelo do straha, a strah rađa srdžbu, srdžba rađa mržnju koja ubija u nama sve Božje. Zato moramo ispravno shvatiti značenje Božje ljubavi i naše mjesto u ovome svijetu, naše poslanje. Ne smijemo se obeshrabriti činjenicom da je svijet izgubio svoj pravac. Možda je isti kao i oduvijek samo mu je sada dozvoljeno da čini ono što misli. Premda puno ispaštamo zbog takvog stanja moramo čvrsto vjerovati da Bog ljubi svoj narod i ne ostavlja ga nikada. Zato u ovo sveto vrijeme najviše što možemo učiniti jeste potruditi se obnoviti u sebi istinsku vrijednost koju smo upoznali u osobi Isusa Krista, sijati i drugima oko sebe svjetlošću spasenja ne bi li drugi ljudi gledajući nas krenuli ispravnim putem." (Pripremio: o. Aleksandar Hmilj)