Vukovar - kolona sjećanja

U spomen na 18. studenoga 1991. godine, kada je nakon tromjesečne opsade grada slomljen otpor oko 1800 hrvatskih branitelja Vukovara, u tome se gradu nizom komemorativnih programa obilježila 21. obljetnica stradanja Vukovara i njegovih građana u Domovinskom ratu. Od 1999. godine taj dan se odlukom Hrvatskog sabora obilježava kao Dan sjećanja na žrtvu grada Vukovara pod nazivom „Vukovaru, ime sveto“. Članovi Zajednice sudjelovali su u Koloni sjećanja.

Središnji program upriličen je u dvorištu vukovarske bolnice - mjesta odakle je Kolona sjećanja krenula prema vukovarskom groblju. Kolona sjećanja nikada nije bila brojnija. Sudjelovalo je oko 60.000 ljudi, a udaljenost od 5,5 kilometara prelazila se satima. Naime, kada su prvi sudionici povorke pristizali na groblje, oni u dvorištu vukovarske bolnice još nisu ni krenuli. Na sudjelovanje u Koloni sjećanja koja je protekla u posebnom ozračju mnoge građane naše zemlje potaknula je oslobađajuća presuda hrvatskim generalima Anti Gotovini i Mladenu Markaču koji su dva dana ranije oslobođeni optužbi i pušteni na slobodu iz haškog zatvora. Stoga su emocije bile potpuno nesređene i pomiješane. Tuga zbog velike žrtve potpuno devastiranog grada i izgubljenih života, ali radost i ponos zbog oslobođenih generala. Presuda se smatra simboličnom satisfakcijom za sve žrtve i skidanjem ljage s Domovinskog rata pa i njegovim konačnim završetkom. Stoga je predsjednik Republike Ivo Josipović u Koloni sjećanja izjavio: „Opet smo zajedno ovdje da se sjetimo stradanja Vukovara, da se sjetimo nevinih žrtava i da svojoj djeci obećamo da se nikada ništa slično neće ponoviti.“ Među brojnim braniteljima u Koloni sjećanja bio je i general Mladen Markač, sretan i slobodan.
Članovi Zajednice Krista Kralja, osim sudjelovanja u Koloni sjećanja, iskoristili su vrijeme boravka u Vukovaru za posjet drugim spomen-mjestima osim bolnice i groblja kako bi zaokružile sliku vukovarske tragedije. Nakon pada grada preživjeli su autobusima kroz okupirani Vukovar od bolnice odvezeni prema VUPIK-ovom poljoprivrednom dobru Ovčara, pet kilometara jugoistočno od razorenog grada. Hangar na Ovčari bio im je zadnja postaja prije smrti. To je sada Spomen - dom Ovčara. Dvjestotinjak zarobljenika odvozili su po mraku u traktorskoj prikolici na stratište. Likvidirani su metkom u potiljak. Datum smrti svima je isti. Najmlađem je bilo 16 godina, a najstarija žrtva ima je 72 godine. Dvije su bile žene, od koji je jedna bila trudna. Svi su bačeni u veliku zajedničku jamu, a do danas nisu svi identificirani. Sudbina ostalih do danas nije poznata, a mnogi su bili na istom popisu i u istim autobusima. Na tome mjestu nalazi se spomenik žrtvama masovne grobnice gdje smo upalili svijeću i izmolili krunicu. U potrazi za zatočenim i nestalim iz Domovinskog rata Vukovar i Hrvatska još uvijek neumorno traže informacije o 1703 osobe. U tu brojku ulazi i 25 osoba pronađenih u travnju ove godine u Sotinu, nedaleko od Vukovara. Posmrtni ostaci tih osoba pronađeni su na temelju iskaza osumnjičenika za ratne zločine kojeg je ispitalo srbijansko Tužiteljstvo.
Nakon mimohoda u Koloni sjećanja i svete mise na groblju na Bogdanovačkoj cesti otkriven je spomenik Otac i sin u spomen na vukovarskog branitelja Petra Kačića, poginulog na Sajmištu, i njegovog sina Igora Kačića, najmlađu žrtvu isplaniranog pokolja na Ovčari. Igor Kačić ispred vukovarske bolnice odvojen je od majke, a razlog njegova smaknuća je odmazda zbog oca koji je bio jedan od najvećih junaka obrane grada. Petar Kačić je bio zapovjednik obrane Sajmišta, a do svoje smrti uništio je 22 neprijateljska tenka. U smiraj dana ispred obnovljenog dvorca Eltz, na obali rijeke Dunav, pušteni su upaljeni lampioni u sklopu projekta „Svjetlosna rijeka sjećanja“ u počast nestalim braniteljima i civilima Vukovara čija sudbina još nije rasvijetljena.
Uz događaje vezane za oslobođenje generala Ante Gotovine i Mladena Markača, autori nekih udžbenika iz povijesti komentirali su moguće promjene sadržaja. Jedini udžbenik koji činjenično spominje generala Gotovinu je onaj autora Krešimira Erdelje i Igora Stojakovića. Udžebenik navodi tri rečenice: „Javnost je još teže prihvatila kada je Haaški sud zatražio izručenje generala Hrvatske vojske Ante Gotovine, koji je zapovijedao hrvatskim postrojbama tijekom Oluje. Gotovina se nije mirio s optužbama te je nekoliko godina proveo u bijegu, a uhićen je 2005. godine. Suđenje Gotovini još traje.“
Krešimir Erdelja smatra da ove rečenice moraju dobiti svoj epilog te da presuda mora ući u udžbenike povijesti jer je time napokon završen Domovinski rat. Potvrda toga što se dogodilo u javnosti, ipak, ovisi o Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta.

Ines Turković

 

Vukovar - kolona sjećanja